Natalija Mišković, Lana Cindrić, Josipa Kovačević i Alisa Hećimović, učenice naše škole, sa svojim su pjesmama sudjelovali na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje, koji se već 31.godinu održava u Cerniku. Pjesme „Ljeto u Slavoniji“, „Moje selo Beravci“, „Odmori se, Slavonijo“ i „Zašto ju toliko volim“ izabrane su među četrdeset najboljih pjesama te su objavljene u zbirci pjesama „Stazom djetinjstva“ koja je ove godine posvećena Tinu Ujeviću. Sve su četiri pjesme različite, a opet vrlo slične i svaka na svoj način odiše ljubavlju prema svome selu, Slavoniji i slavonskim običajima. Pjesma Natalije Mišković „Ljeto u Slavoniji“ odabrana je među pet najboljih pjesama te je Natalija za svoj trud posebno nagrađena. Pjesme možete pročitati u nastavku.
učiteljica Senka Klemen
LJETO U SLAVONIJI
Podne.
Sunčano nebo
zagrijalo slavonsku ravnicu.
Opojni miris crnice u zraku.
Veseli suncokreti namiguju suncu.
Raskošne krošnje
stoljetnih hrastova
mame u hladnu sjenu.
Uz prašnjavu seosku cestu
osmjehuju se crveni makovi
zalegli u zlatnome žitu.
Pokraj staroga đerma
seljaci pojeli svoju užinu
i veselo zapjevali uz rakiju.
A u suton sparnog dana
kolona debelih gusaka
lijeno se gega prema selu.
Natalija Mišković, 11 godina
MOJE SELO BERAVCI
U Beravcima srce kuca među poljima zlatnim.
Svaka njiva priča priče o ljudima hrabrim.
Pod plavim nebom rijeka tiho teče.
U Beravcima život je prepun mira i sreće.
Miris zemlje, slavonski zrak…
Tu je dom u koji se uvijek vraćam, zauvijek osjećaj u meni jak.
Beravci, selo moje drago!
Tu je ljubav!
Tu je snaga!
Sloga, prijateljstvo i sva bića draga!
Lana Cindrić, 11 godina
ODMORI SE, SLAVONIJO!
S prvom jesenskom kišom
moja Slavonija kao da spava…
Drumovi su prazni
ne čuje se dječja graja.
Na klupčicama ne sjede bake
ne pričaju više priče svakojake.
Iz dimnjaka dimovi na
nebu kolo vode.
Odmori se, Slavonijo!
Ne daj da te lavež pasa uznemirava.
Opet će doći sunce
i zazelenit će trava.
Josipa Kovačević, 13 godina
ZAŠTO JU TOLIKO VOLIM?
Zlatno je sunce
po zlatnom polju.
U jesen najviše volim
Slavoniju svoju.
Zašto ju toliko volim?
Pitam se često.
Pa kad na svijetu ne postoji
ljepše mjesto.
Lijepa je ona i zelena
u proljeće kad se budi.
Lijepa je ona i bijela
kad joj snijeg legne na grudi.
Ali najljepša je zlatna
u svom jesenskom sjaju.
Slavonijo moja,
moj mili raju!
Alisa Hećimović, 13 godina
