Susret mladih pjesnika Slavonije i Baranje

Natalija Mišković, Lana Cindrić, Josipa Kovačević i Alisa Hećimović, učenice naše škole, sa svojim su pjesmama sudjelovali na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje, koji se već 31.godinu održava u Cerniku. Pjesme „Ljeto u Slavoniji“, „Moje selo Beravci“, „Odmori se, Slavonijo“ i „Zašto ju toliko volim“  izabrane su među četrdeset najboljih pjesama te su objavljene u zbirci pjesama „Stazom djetinjstva“ koja je ove godine posvećena Tinu Ujeviću. Sve su četiri pjesme različite, a opet vrlo slične i svaka na svoj način odiše ljubavlju prema svome selu, Slavoniji i slavonskim običajima. Pjesma Natalije Mišković „Ljeto u Slavoniji“ odabrana je među pet najboljih pjesama te je Natalija za svoj trud posebno nagrađena. Pjesme možete pročitati u nastavku.

LJETO U SLAVONIJI

Podne.

Sunčano nebo

zagrijalo slavonsku ravnicu.

 

Opojni miris crnice u zraku.

Veseli suncokreti namiguju suncu.

 

Raskošne krošnje

stoljetnih hrastova

mame u hladnu sjenu.

 

Uz prašnjavu seosku cestu

osmjehuju se crveni makovi

zalegli u zlatnome žitu.

 

Pokraj staroga đerma

seljaci pojeli svoju užinu

i veselo zapjevali uz rakiju.

 

A u suton sparnog dana

kolona debelih gusaka

lijeno se gega prema selu. 

Natalija Mišković, 11 godina

MOJE SELO BERAVCI

U Beravcima srce kuca među poljima zlatnim.

Svaka njiva priča priče o ljudima hrabrim.

Pod plavim nebom rijeka tiho teče.

U Beravcima život je prepun mira i sreće.

 

Miris zemlje, slavonski zrak…

Tu je dom u koji se uvijek vraćam, zauvijek osjećaj u meni jak.

Beravci, selo moje drago!

Tu je ljubav!

Tu je snaga!

Sloga, prijateljstvo i sva bića draga!

Lana Cindrić, 11 godina

ODMORI SE, SLAVONIJO!

S prvom jesenskom kišom

moja Slavonija kao da spava…

 

Drumovi su prazni

ne čuje se dječja graja.

 

Na klupčicama ne sjede bake

ne pričaju više priče svakojake.

 

Iz dimnjaka dimovi na

nebu kolo vode.

 

Odmori se, Slavonijo!

Ne daj da te lavež pasa uznemirava.

Opet će doći sunce

i zazelenit će trava.

Josipa Kovačević, 13 godina

ZAŠTO JU TOLIKO VOLIM?

Zlatno je sunce

po zlatnom polju.

U jesen najviše volim

Slavoniju svoju.

 

Zašto ju toliko volim?

Pitam se često.

Pa kad na svijetu ne postoji

ljepše mjesto.

 

Lijepa je ona i zelena

u proljeće kad se budi.

Lijepa je ona i bijela

kad joj snijeg legne na grudi.

 

Ali najljepša je zlatna

u svom jesenskom sjaju.

Slavonijo moja,

moj mili raju!

Alisa Hećimović, 13 godina

Slavonska jesen

Ivan Mišković, učenik naše škole, sa svojom je pjesmom „Slavonska jesen“ sudjelovao na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje koji se svake godine održava u Cerniku. Na natječaj je pristiglo 85 pjesama od kojih je 40 odabrano te pročitano i predstavljeno u petak, 24.studenog na Susretu.   Ivanova je pjesma odabrana među 85 pristiglih, a nakon čitanja stručni žiri bira i pet najboljih pjesama. Pjesma „Slavonska jesen“ ove je godine odabrana među 5 najboljih te posebno pohvaljena i nagrađena. Pjesma je i objavljena u zbirci koja ove godine nosi naziv „Zapisi odrastanja“. U pjesmi se dotaknuo običaja i misli o jeseni, ali i osjećaja koji ga dotaknu u ovo mnogima najljepše godišnje doba.  Ivanu čestitamo, a tekst pjesme pročitajte u nastavku.

učiteljica Senka Klemen

SLAVONSKA JESEN

Jesen se šulja slavonskim selom

provlačeć se tiho kroz zelene krošnje.

A magla odjevena sva u bijelo

poput stare narodne nošnje.

 

Srebrne kapi na lišću već sjaje

oblaci tmasti s pticama lete.

U dvorištu tamburice sviraju,

a rakija mlada ko potočić teče.

 

To Slavonija dolazak jeseni slavi,

a vrijedan seljak ambare sprema.

Dok stara mati topli krušac pravi

crni mačak kraj ognjišta drijema.

 

Zlatom ogrnuti kukuruzi se njišu

suncokreti tužni u nebo gledaju.

Plodne njive prizivaju kišu,

a munje ko čelik nebom sijevaju.

 

Ponosno trsje plavi grozdi krase,

od vina rumenog veselo je veče.

Da slavonske duše nikad se ne ugase

da gore vječno u plamenu svijeće.

Ivan Mišković

Literarni natječaj "Tradicijska svadba/Svatovi moga kraja"

U sklopu 57. Đakovačkih vezova u Đakovu se 29. lipnja održala promocija dječjih literarnih radova te dodjela nagrada za Literarni natječaj “Tradicijska svadba/Svatovi moga kraja”.

Na natječaju je sudjelovao i učenik naše škole, Ivan Mišković, koji je za pjesmu „Slavonska svadba“ pohvaljen. Učenici su u svojim literarnim radovima trebali opisati kako izgleda slavonska svadba i koji su običaji na svadbi. Ivan je izvedbom svoje pjesme osvojio srca publike koja je njegov rad nagradila velikim pljeskom.

učiteljica Senka Klemen

SLAVONSKA SVADBA

Slavonci smo svi nas dobro znaju

po bogatom i po lipom kraju,

po svadbama i običaju.

 

Slavonske svadbe su običaji stari

u kojima se sedam dana prije slavi.

Taj dan cijelim selom čuješ tamburaše

da pjevaju divne pjesme naše.

 

Svadbeno kolo puno je lijepih snaša

što ih ima Slavonija naša.

 

Slavonci smo svi nas dobro znaju

po nošnji i običaju.

Cure nose suknje šlingovane,

a čarape vunom načičkane.

 

Širom našeg lijepog kraja

hrvatski se barjak vije,

diljem naše Slavonije.

 

Kroz nju idu konji vrani,

vuku kola okićena

da slavonska lipa svadba

bude dobro upamćena.

Ivan Mišković

Susret mladih pjesnika

Ivan Mišković, Korina Čupić, Josipa Kovačević i Alisa Hećimović, učenici naše škole, sa svojim su pjesmama sudjelovali na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje, koji se već 29. godinu za redom održava u Cerniku. Pjesme „Tamburaš“, „Slavonija“, „Slavonijo moja“ i „Lipa si mi, Slavonijo“  izabrane su među četrdeset najboljih pjesama te su objavljene u zbirci. Sve su četiri pjesme različite, a opet vrlo slične i svaka na svoj način odiše ljubavlju prema svome selu, Slavoniji i slavonskim običajima. Učenici su za svoj trud i rad nagrađeni u nadi da će nastaviti s pisanjem i njegovanjem slavonske riječi.

učiteljica Senka Klemen

LIPA SI MI, SLAVONIJO!

Najlipša si kad te zora budi,

kad te sunce kupa,

a na šorove izlaze ljudi.

 

Volim tvoje ravnice, široka polja

livade i šume,

nigdje nema zemlja bolja!

 

Ma, lipa si mi cila

brdovita i ravna,

Slavonija moja mila!

 

U jesen si najlipša…sva žuta…

kad se kukuruz vozi,

a blato je kraj puta.

 

Svi su te već opjevali,

o tebi sve znaju.

Slavonijo moja lipa,

moj zemaljski raju!

Alisa Hećimović

TAMBURAŠ

Tamburaš je bio posebnog kova

od fine loze šokačke.

Im’o je pogled sazdan od snova

i žuljave ruke seljačke.

 

Život ga šib’o od malih nogu,

On se inatio pjesmom i svirkom.

Za svaki se dan zahvalio Bogu

i ništa nije zamjerao nikom.

 

Volio ljude, veseljak je bio,

tamburom liječio sve svoje rane.

S tamburom je bećario u mladosti

sve noći i sve svoje dane.

 

Jedne ga zore odnijela jesen,

pratila magla slavonska.

Zgasnuo tiho bolima ponesen,

smirila se duša bećarska.

 

Na šifonjeru još tambura stara

fali joj žica, al kog briga?

Nek uzme ju onaj ko ima dara

jer tamburaša nema da na njoj svira.

Ivan Mišković

SLAVONIJA

Rodna polja puna žita,

a sva usta redom sita.

Još se nađe i šunke i kulina,

duši mojoj prava milina.

 

Mladi šokci i šokice

vole zvuke tvoje tamburice

pa još malo ljute šljive

da svi skupa sretno žive.

 

Vinogradi krasni

rumeno vino daju,

a uz njega polako

sve se priče znaju.

 

I uz ovo sve,

obuzela me milina,

sve ovo i još mnogo više

ima moja Slavonija!

Korina Čupić

SLAVONIJO MOJA

Oduvik si bila lipa i bogata.

Puna kruva, mesa i zlatnih dukata.

 

Sokacima tvojim još se pisma čuje.

Kolo igra i samica tu je.

 

Ne bi dala čvarka za svu ribu svijeta,

Slavonijo moja, u srcu si sveta.

Josipa Kovačević

Priča jesenskog šešira

Učenici petih razreda naše škole sudjelovali su u projektu „Priča jesenskog šešira“. Učenici su marljivo skupljali jesenske plodove i lišće kojima su ukrasili svoje šešire. No, to je bilo samo pola posla. Uz prekrasan šešir ide i ista takva priča. Njihovi su šeširi su prošli poljima, šumama i livadama, a neki su čak i svijetom proputovali i odjenuli se po posljednjoj modi iz Pariza. Izložbu šešira i neke od priča možete pogledati u holu  škole, a jedan dio priča donosimo vam ovdje.

Život jednog šešira

Dobar dan! Ja stalno ime nemam

Četiri puta godišnje redovno ga mijenjam.

Jednom sam smrznut i cijeli sam bijel

Obučem pahuljice ko gospođa haljinice.

U proljeće se budim, zašarenim se polako

I onda stane i divi mi se svatko.

U ljeto sam sav šaren

Crvene, žute, plave i zelene

Puno imam boja i to je najdraža suknjica moja.

Onda dođe jesen, već mi je kratak dan

Požutim, posmeđim i evo me tu

Padam vam na dlan!

Alisa Hećimović, 5.b

Jesenko

Ja sam Jesenko i šešir sam pravi

I pravi ukras na tvojoj glavi.

Od šarenih plodova satkala me jesen

Pa sam malo snen i zanesen.

Ukrase razne nosim na glavi

Neka se zna da jesen slavi.

Vjeverice me prate

I uvijek su blizu.

Plodove moje hoće da ugrizu.

A ja se pravim važan

I ne dam im blizu

A ipak sam stvoren

Po posljednjoj modi u Parizu.

Ljepoti mojoj dive se svi

Pa čak i ti!

Korina Čupić, 5.b

Šešir Jesenko

Ja sam šešir i Jesenko mi je ime.

Dugo sam bio ljetni i ponosim se time.

Onda su me ostavili na starome trijemu,

Da dočekam novo ljeto na njemu.

Iznenada se digao vjetar jak i snažan

I ja, mali šešir, postao sam važan.

Vinuo me vjetar visoko do neba

Znao je on što meni malom treba.

Nad ravnicom našom zlatnom

Okitio me kukuruzom i klasom.

U šumi sam zapeo u hrastovoj krošnji

I evo me sada u posve novoj nošnji.

Na livadi ja naiđoh na suhi čičak,

A iz grmlja zakači se na me crveni šipak.

I još mi se prikačio i orah i kesten

Tako da se zna da stigla je jesen.

A u bašči pronašla me papričica ljuta,

I tako dođoh do kraja svog jesenskog puta.

Marin Joskić, 5.a

/*** Collapse the mobile menu - WPress Doctor ****/ Skip to content