Susret mladih pjesnika Slavonije i Baranje
Natalija Mišković, Lana Cindrić, Josipa Kovačević i Alisa Hećimović, učenice naše škole, sa svojim su pjesmama sudjelovali na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje, koji se već 31.godinu održava u Cerniku. Pjesme „Ljeto u Slavoniji“, „Moje selo Beravci“, „Odmori se, Slavonijo“ i „Zašto ju toliko volim“ izabrane su među četrdeset najboljih pjesama te su objavljene u zbirci pjesama „Stazom djetinjstva“ koja je ove godine posvećena Tinu Ujeviću. Sve su četiri pjesme različite, a opet vrlo slične i svaka na svoj način odiše ljubavlju prema svome selu, Slavoniji i slavonskim običajima. Pjesma Natalije Mišković „Ljeto u Slavoniji“ odabrana je među pet najboljih pjesama te je Natalija za svoj trud posebno nagrađena. Pjesme možete pročitati u nastavku.
LJETO U SLAVONIJI
Podne.
Sunčano nebo
zagrijalo slavonsku ravnicu.
Opojni miris crnice u zraku.
Veseli suncokreti namiguju suncu.
Raskošne krošnje
stoljetnih hrastova
mame u hladnu sjenu.
Uz prašnjavu seosku cestu
osmjehuju se crveni makovi
zalegli u zlatnome žitu.
Pokraj staroga đerma
seljaci pojeli svoju užinu
i veselo zapjevali uz rakiju.
A u suton sparnog dana
kolona debelih gusaka
lijeno se gega prema selu.
Natalija Mišković, 11 godina
MOJE SELO BERAVCI
U Beravcima srce kuca među poljima zlatnim.
Svaka njiva priča priče o ljudima hrabrim.
Pod plavim nebom rijeka tiho teče.
U Beravcima život je prepun mira i sreće.
Miris zemlje, slavonski zrak…
Tu je dom u koji se uvijek vraćam, zauvijek osjećaj u meni jak.
Beravci, selo moje drago!
Tu je ljubav!
Tu je snaga!
Sloga, prijateljstvo i sva bića draga!
Lana Cindrić, 11 godina
ODMORI SE, SLAVONIJO!
S prvom jesenskom kišom
moja Slavonija kao da spava…
Drumovi su prazni
ne čuje se dječja graja.
Na klupčicama ne sjede bake
ne pričaju više priče svakojake.
Iz dimnjaka dimovi na
nebu kolo vode.
Odmori se, Slavonijo!
Ne daj da te lavež pasa uznemirava.
Opet će doći sunce
i zazelenit će trava.
Josipa Kovačević, 13 godina
ZAŠTO JU TOLIKO VOLIM?
Zlatno je sunce
po zlatnom polju.
U jesen najviše volim
Slavoniju svoju.
Zašto ju toliko volim?
Pitam se često.
Pa kad na svijetu ne postoji
ljepše mjesto.
Lijepa je ona i zelena
u proljeće kad se budi.
Lijepa je ona i bijela
kad joj snijeg legne na grudi.
Ali najljepša je zlatna
u svom jesenskom sjaju.
Slavonijo moja,
moj mili raju!
Alisa Hećimović, 13 godina
Slavonska jesen
Ivan Mišković, učenik naše škole, sa svojom je pjesmom „Slavonska jesen“ sudjelovao na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje koji se svake godine održava u Cerniku. Na natječaj je pristiglo 85 pjesama od kojih je 40 odabrano te pročitano i predstavljeno u petak, 24.studenog na Susretu. Ivanova je pjesma odabrana među 85 pristiglih, a nakon čitanja stručni žiri bira i pet najboljih pjesama. Pjesma „Slavonska jesen“ ove je godine odabrana među 5 najboljih te posebno pohvaljena i nagrađena. Pjesma je i objavljena u zbirci koja ove godine nosi naziv „Zapisi odrastanja“. U pjesmi se dotaknuo običaja i misli o jeseni, ali i osjećaja koji ga dotaknu u ovo mnogima najljepše godišnje doba. Ivanu čestitamo, a tekst pjesme pročitajte u nastavku.
učiteljica Senka Klemen
SLAVONSKA JESEN
Jesen se šulja slavonskim selom
provlačeć se tiho kroz zelene krošnje.
A magla odjevena sva u bijelo
poput stare narodne nošnje.
Srebrne kapi na lišću već sjaje
oblaci tmasti s pticama lete.
U dvorištu tamburice sviraju,
a rakija mlada ko potočić teče.
To Slavonija dolazak jeseni slavi,
a vrijedan seljak ambare sprema.
Dok stara mati topli krušac pravi
crni mačak kraj ognjišta drijema.
Zlatom ogrnuti kukuruzi se njišu
suncokreti tužni u nebo gledaju.
Plodne njive prizivaju kišu,
a munje ko čelik nebom sijevaju.
Ponosno trsje plavi grozdi krase,
od vina rumenog veselo je veče.
Da slavonske duše nikad se ne ugase
da gore vječno u plamenu svijeće.
Ivan Mišković
Literarni natječaj "Tradicijska svadba/Svatovi moga kraja"
U sklopu 57. Đakovačkih vezova u Đakovu se 29. lipnja održala promocija dječjih literarnih radova te dodjela nagrada za Literarni natječaj “Tradicijska svadba/Svatovi moga kraja”.
Na natječaju je sudjelovao i učenik naše škole, Ivan Mišković, koji je za pjesmu „Slavonska svadba“ pohvaljen. Učenici su u svojim literarnim radovima trebali opisati kako izgleda slavonska svadba i koji su običaji na svadbi. Ivan je izvedbom svoje pjesme osvojio srca publike koja je njegov rad nagradila velikim pljeskom.
učiteljica Senka Klemen
SLAVONSKA SVADBA
Slavonci smo svi nas dobro znaju
po bogatom i po lipom kraju,
po svadbama i običaju.
Slavonske svadbe su običaji stari
u kojima se sedam dana prije slavi.
Taj dan cijelim selom čuješ tamburaše
da pjevaju divne pjesme naše.
Svadbeno kolo puno je lijepih snaša
što ih ima Slavonija naša.
Slavonci smo svi nas dobro znaju
po nošnji i običaju.
Cure nose suknje šlingovane,
a čarape vunom načičkane.
Širom našeg lijepog kraja
hrvatski se barjak vije,
diljem naše Slavonije.
Kroz nju idu konji vrani,
vuku kola okićena
da slavonska lipa svadba
bude dobro upamćena.
Ivan Mišković
Susret mladih pjesnika
Ivan Mišković, Korina Čupić, Josipa Kovačević i Alisa Hećimović, učenici naše škole, sa svojim su pjesmama sudjelovali na Susretu mladih pjesnika Slavonije i Baranje, koji se već 29. godinu za redom održava u Cerniku. Pjesme „Tamburaš“, „Slavonija“, „Slavonijo moja“ i „Lipa si mi, Slavonijo“ izabrane su među četrdeset najboljih pjesama te su objavljene u zbirci. Sve su četiri pjesme različite, a opet vrlo slične i svaka na svoj način odiše ljubavlju prema svome selu, Slavoniji i slavonskim običajima. Učenici su za svoj trud i rad nagrađeni u nadi da će nastaviti s pisanjem i njegovanjem slavonske riječi.
učiteljica Senka Klemen
LIPA SI MI, SLAVONIJO!
Najlipša si kad te zora budi,
kad te sunce kupa,
a na šorove izlaze ljudi.
Volim tvoje ravnice, široka polja
livade i šume,
nigdje nema zemlja bolja!
Ma, lipa si mi cila
brdovita i ravna,
Slavonija moja mila!
U jesen si najlipša…sva žuta…
kad se kukuruz vozi,
a blato je kraj puta.
Svi su te već opjevali,
o tebi sve znaju.
Slavonijo moja lipa,
moj zemaljski raju!
Alisa Hećimović
TAMBURAŠ
Tamburaš je bio posebnog kova
od fine loze šokačke.
Im’o je pogled sazdan od snova
i žuljave ruke seljačke.
Život ga šib’o od malih nogu,
On se inatio pjesmom i svirkom.
Za svaki se dan zahvalio Bogu
i ništa nije zamjerao nikom.
Volio ljude, veseljak je bio,
tamburom liječio sve svoje rane.
S tamburom je bećario u mladosti
sve noći i sve svoje dane.
Jedne ga zore odnijela jesen,
pratila magla slavonska.
Zgasnuo tiho bolima ponesen,
smirila se duša bećarska.
Na šifonjeru još tambura stara
fali joj žica, al kog briga?
Nek uzme ju onaj ko ima dara
jer tamburaša nema da na njoj svira.
Ivan Mišković
SLAVONIJA
Rodna polja puna žita,
a sva usta redom sita.
Još se nađe i šunke i kulina,
duši mojoj prava milina.
Mladi šokci i šokice
vole zvuke tvoje tamburice
pa još malo ljute šljive
da svi skupa sretno žive.
Vinogradi krasni
rumeno vino daju,
a uz njega polako
sve se priče znaju.
I uz ovo sve,
obuzela me milina,
sve ovo i još mnogo više
ima moja Slavonija!
Korina Čupić
SLAVONIJO MOJA
Oduvik si bila lipa i bogata.
Puna kruva, mesa i zlatnih dukata.
Sokacima tvojim još se pisma čuje.
Kolo igra i samica tu je.
Ne bi dala čvarka za svu ribu svijeta,
Slavonijo moja, u srcu si sveta.
Josipa Kovačević
Priča jesenskog šešira
Učenici petih razreda naše škole sudjelovali su u projektu „Priča jesenskog šešira“. Učenici su marljivo skupljali jesenske plodove i lišće kojima su ukrasili svoje šešire. No, to je bilo samo pola posla. Uz prekrasan šešir ide i ista takva priča. Njihovi su šeširi su prošli poljima, šumama i livadama, a neki su čak i svijetom proputovali i odjenuli se po posljednjoj modi iz Pariza. Izložbu šešira i neke od priča možete pogledati u holu škole, a jedan dio priča donosimo vam ovdje.
Život jednog šešira
Dobar dan! Ja stalno ime nemam
Četiri puta godišnje redovno ga mijenjam.
Jednom sam smrznut i cijeli sam bijel
Obučem pahuljice ko gospođa haljinice.
U proljeće se budim, zašarenim se polako
I onda stane i divi mi se svatko.
U ljeto sam sav šaren
Crvene, žute, plave i zelene
Puno imam boja i to je najdraža suknjica moja.
Onda dođe jesen, već mi je kratak dan
Požutim, posmeđim i evo me tu
Padam vam na dlan!
Alisa Hećimović, 5.b
Jesenko
Ja sam Jesenko i šešir sam pravi
I pravi ukras na tvojoj glavi.
Od šarenih plodova satkala me jesen
Pa sam malo snen i zanesen.
Ukrase razne nosim na glavi
Neka se zna da jesen slavi.
Vjeverice me prate
I uvijek su blizu.
Plodove moje hoće da ugrizu.
A ja se pravim važan
I ne dam im blizu
A ipak sam stvoren
Po posljednjoj modi u Parizu.
Ljepoti mojoj dive se svi
Pa čak i ti!
Korina Čupić, 5.b
Šešir Jesenko
Ja sam šešir i Jesenko mi je ime.
Dugo sam bio ljetni i ponosim se time.
Onda su me ostavili na starome trijemu,
Da dočekam novo ljeto na njemu.
Iznenada se digao vjetar jak i snažan
I ja, mali šešir, postao sam važan.
Vinuo me vjetar visoko do neba
Znao je on što meni malom treba.
Nad ravnicom našom zlatnom
Okitio me kukuruzom i klasom.
U šumi sam zapeo u hrastovoj krošnji
I evo me sada u posve novoj nošnji.
Na livadi ja naiđoh na suhi čičak,
A iz grmlja zakači se na me crveni šipak.
I još mi se prikačio i orah i kesten
Tako da se zna da stigla je jesen.
A u bašči pronašla me papričica ljuta,
I tako dođoh do kraja svog jesenskog puta.
Marin Joskić, 5.a