preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Ivan Filipović" Velika Kopanica

Login
Tražilica
Kalendar
« Srpanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Forum
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
Korisni linkovi
Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
Povijest

DVIJE STOTINE I PEDESET GODINA KONTINUIRANOG ŠKOLSTVA U VELIKOJ KOPANICI

1764.-2014. GODINE
 

            Osnovna škola u Velikoj Kopanici, rodnom mjestu Ivana Filipovića, 2014. godine obilježava rijedak jubilej - 250. godišnjicu kontinuiranog rada. U ovom prigodnom i svečanom trenutku izrazito je teško objektivno prikazati povijesni razvoj škole vodeći računa o namjeni i prostornom ograničenju. Zbog navedenog, u ovom tekstu navest ćemo najznačajnije činjenice bez opširne interpretacije, ali ipak tako da čitatelj dobije objektivnu  sliku povijesti škole i njezinoga značaja.

            Prema bitnim organizacijskim osobitostima ukupan povijesni razvoj ove škole može se prikazati kroz tri vremensko-organizacijska razdoblja.

1. Utemeljenje i rad trivijalne škole između 1764. i 1871. godine

            Utemeljenje ove škole treba tražiti između 1761. i 1765. godine. U službenim crkvenim vizitacijama iz 1730. i 1746. godine nema natuknice o školi i učitelju. Također se ni u sljedećoj vizitaciji iz 1757. godine ne navodi škola i učitelj, ali se nalazi bilješka o potrebi otvaranja škole. Službujući svećenik, otac franjevac, Nikola Čurić (1756.-1758.) izjavljuje da je voljan u svome stanu bez naknade poučavati djecu, no za to još nema interesa.

            U sljedećoj vizitaciji iz 1761. godine još uvijek nema ni učitelja ni škole, ali se o njezinom otvaranju ozbiljnije raspravlja. Raspravlja se o potrebnim troškovima za gradnju škole, učiteljskog stana i godišnje naknade učitelju. Prema početnim računima, godišnji trošak za izdržavanje učitelja iznosio bi 3 forinte po kući.

            Kanonska vizitacija iz 1765. godine potvrđuje postojanje i rad škole. U školi radi učitelj Francisko Klucho s kojim je župa/mjesto sklopila ugovor o pravima i obvezama. Mjesto će učitelju osigurati stan, drva i godišnju plaću od 80 forinti, a zauzvrat će učitelj marljivo poučavati njihovu djecu. U istoj se vizitaciji navodi da je škola otvorena nakon trogodišnjih priprema. Ako znamo da su pripreme započele 1761. godine, tada je škola sigurno počela s radom 1764. godine. U daljnjem tekstu navest ćemo još nekoliko relevantnih dokumenata koji potvrđuju utemeljenje ove škole 1764. godine.

            Matija Antun Reljković (1732.-1798.) u svom djelu Fabula od mlinara i njegova sina,   koje je objavljeno kao prilog Novoj slavonskoj i nimačkoj gramatici, javno piše o radu škole u Velikoj Kopanici i Lukačevom Šamcu. Nova slavonska i nimačka gramatika objavljena je 1767. godine u Zagrebu. Reljkoviću valja vjerovati jer je on bio svjedok navedenih događanja. Reljković je kao krajiški časnik nazočio gradnji nasipa uz Savu, od Ruščice do Sikirevaca, koji je dovršen 1764. godine. Iste godine Reljković je u sikirevačkoj satniji presuđivao u jednom imovinskom sporu.

            Navedeni ugovor koji je sklopljen između učitelja Franciska Klucha i mještana bio je predmet tužbe. Pozivajući se na navedeni ugovor, učitelj Francisko Klucho tuži mjesto višim vlastima jer nisu izvršili preuzete obveze iz ugovora. Dvorišne zgrade nisu napravili, a stan je u tako jadnom stanju da u njega pada kiša i vjetar nanosi snijeg. Ova tužba datirana je 23. kolovoza 1764. godine, dakle neposredno pred početak nastave. Da je i pored navedenih teškoća i tužbe škola ipak počela s radom i radila, govori nam nova tužba. Mjesni kopanički župnik Ivan Radinović (1761.-1788.), koji je po položaju nadzirao rad učitelja, tuži navedenog učitelja Franciska Klucha da nemarno obavlja svoju dužnost. Ova je tužba datirana 2. lipnja 1765. godine, na kraju školske godine. Iz svega navedenog jasno je i nedvosmisleno da je ova škola počela s radom 1764./65. školske godine.

            Tadašnji austrijski školski sustav poznavao je tri vrste škole: trivijalne, glavne i normalne. One se međusobno razlikuju po dužini trajanja, broju nastavnih predmeta i sadržajima koji se izučavaju. Trivijalne škole bile su elementarne, trajale su dvije godine i u njima se učilo: čitanje, pisanje, račun i pouka iz vjere. Takva trivijalna škola djelovala je u Velikoj Kopanici između 1764. i 1871. godine.

            Već u to vrijeme kopanička škola isticala se po kvaliteti rada o čemu govore sljedeći podatci. Prilikom pregleda i vrednovanja svih škola na području Brodske pukovnije, 1791. godine, ova škola svrstana je na drugo mjesto odmah iza škole u Brodu. U navedenom vrednovanju sudjelovalo je dvanaest škola.

            1792. godine došlo je do velike racionalizacije u području školstva (ukidanje škola). U Brodskoj pukovniji od dvanaest škola ostale su samo tri, među njima i kopanička škola. O mjestu i značaju ove škole govori i podatak da su u ovu školu dolazili učenici iz susjednih mjesta: Šamca, Kruševice, Sikirevaca, Gundinaca, Mikanovaca, Vrpolja, Strizivojne. Postoje podatci da su i viđeniji đakovački obrtnici svoju djecu slali u ovu školu.

            Budući da je ova škola bila na njemačkome jeziku, za većinu mladića bila je nedostupna. Iz tog razloga početkom 19. stoljeća masovnije se osnivaju škole na narodnome jeziku, takozvane narodne elementarne škole. Iako je u to vrijeme u Velikoj Kopanici već djelovala trivijalna škola, 1830. godine otvorena je i narodna elementarna škola. Između 1830. i 1871. godine u Velikoj Kopanici paralelno su radile dvije odvojene škole u posebnim školskim zgradama.

            Trivijalna je škola u početku radila u drvenoj školskoj zgradi. Za potrebe njezinoga rada 1829. godine napravljena je solidna školska zgrada od opeka u kojoj se nalazio i stan za učitelja. U toj je zgradi stanovao i živio Ivan Filipović pa se ona naziva rodnom kućom Ivana Filipovića. Filipović je rođen šest godina ranije i nije mogao biti rođen u njoj. U početku je narodna elementarna škola radila u privatnoj kući obitelji Ergotić. Kasnije je uz mjesnu stražu nadograđena učionica za njezine potrebe.

2. Rad opće pučke škole između 1872. i 1945. godine

            Prvi školski zakoni iz 1871. godine za područje Vojne krajine i 1874. godine za područje civilne Hrvatske ukinuli su sustav trivijalnih, glavnih, normalnih i narodnih elementarnih škola i uveli jedinstvenu opću pučku školu. Ova četverorazredna opća pučka škola mogla je trajati i šest godina. Zakon je predviđao kao mogućnost pripremnog razreda i dva godišta četvrtoga razreda.

            Škola u Velikoj Kopanici od 1872./73. u kontinuitetu nastavlja s radom, ali sada kao jedinstvena opća pučka škola. Isti zakoni predviđali su kao poželjnost odvajanje dječaka i djevojčica u posebne školske zgrade/škole gdje god je to bilo moguće. Razlozi odvajanja dječaka i djevojčica bili su ćudoredni (moralni), ali i obrazovni. Djevojčice su, u odnosu na dječake, imale diferencirano reducirano obrazovanje. U obrazovanju djevojčica naglasak je bio na praktičnim predmetima, nastavi kućanstva i ženskoga ručnog rada.

            S obzirom na to da su u Velikoj Kopanici postojali prostorni uvjeti, organizirana je posebna škola za dječake i djevojčice. Odvojeno obrazovanje dječaka i djevojčica u Velikoj Kopanici trajalo je do 1878./79. godine. Sljedeće godine došlo je do spajanja ovih dviju škola i škola dalje radi kao opća pučka mješovita škola. Novi školski zakon iz 1929. godine samo kao mogućnost daje i uvođenje više pučke škole u četverogodišnjem trajanju.

            Visoka kvaliteta odgojno-obrazovnog rada primjetljiva je i u ovom razdoblju. Tako sreski školski nadzornik prilikom pregleda ove škole 27. studenoga 1928. godine pored ostalog u zapisnik piše „…ova škola može služiti za uzor svim školama ovog sreza. Sa sigurnošću se može utvrditi da po svemu što ova škola daje spada po svojoj organizaciji  u prve škole naše države.”

              Školski zakon iz 1929. godine predviđao je, samo kao mogućnost, uvođenje i više četverogodišnje pučke škole. Ambicije kopaničke sredine i učitelja vidljive su i po tome što je između 1932./33. i 1935./36. djelovala i viša četverorazredna pučka škola.

            U drugoj se polovini 19. stoljeća u Hrvatskoj osnivaju kotarska učiteljska društva s ciljem permanentnog stručnog obrazovanja učitelja. U Hrvatskoj je utemeljeno oko 35 takvih kotarskih učiteljskih društava. Velika Kopanica i njezina škola nalaze se među rijetkima koji su utemeljili općinsko učiteljsko društvo 1901. godine.

3. Rad jedinstvene osnovne osmogodišnje škole 1951./52.-2013./14.

            Poslije Drugoga svjetskog rata, u desetak godina obvezna opća četverogodišnja pučka škola transformirana je u jedinstvenu obveznu osnovnu osmogodišnju školu. Pri ovoj transformaciji koristila su se dva organizacijska modela. Prema prvom modelu, koji se uglavnom koristio u selima, četverogodišnja opća pučka škola postupno je preko šestogodišnje prerastala u osmogodišnju. U gradovima je došlo do spajanja niže pučke škole s već postojećim nižim gimnazijama u jedinstvenu osnovnu osmogodišnju školu.

            Kraće je vrijeme na selima trajao takozvani „B” tip osmogodišnje škole. Zbog nedostatka stručnog kadra u tim se školama nije učio strani jezik i iz njih se moglo upisati samo u trogodišnje srednje škole.

            Osmogodišnje školovanje po modelu tipa „B” u Veliku Kopanicu uvedeno je školske godine  1951./52. tako da je prva generacija prema tom modelu završila osmi razred 1955./56. školske godine. Prema jedinstvenom modelu osnovne osmogodišnje škole prva generacija učenika u Velikoj Kopanici završila je osmi razred 1958./59. školske godine.

            U povijesti škole posebno su značajne sedamdesete godine 20. stoljeća. Tih je godina  na razini tadašnje države, u organizaciji Pedagoško-književnog zbora, pokrenuta velika akcija „Vratimo dug Ivanu Filipoviću”. Ova sintagma imala je dvostruko značenje. Ivanu Filipoviću odužujemo se materijalno, gradnjom spomen-škole, a sama škola odužit će mu se uzornom organizacijom odgojno-obrazovnog rada i realizacijom mnogih njegovih naprednih ideja.

            Spomen-škola izgrađena je između 1973. i 1977. godine s konačnom gradnjom školske sportske dvorane 2000. godine. Kako građevinski tako i po opremljenosti, ova je škola u tadašnje vrijeme bila jedna od najmodernijih u državi.

            Samo taksativno navodimo aktivnosti realizirane u ovoj školi kako bismo potkrijepili tezu da vraćamo preuzeti dug Ivanu Filipoviću.

            Središnja proslava stogodišnjice Pedagoško-književnoga zbora održana je u Velikoj Kopanici 1971. godine, kao i znanstveni simpozij 1973. godine posvećen 150. godišnjici rođenja Ivana Filipovića. Nedugo nakon useljenja u novu školsku zgradu 1978. godine održan je znanstveni skup na temu Put do samoupravne socijalističke škole. Prilikom obilježavanja 220. godišnjice rada ove škole, u organizaciji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, održan je znanstveni skup o Živku Vukasoviću (1829.-1874.), učeniku ove škole i prvom članu Akademije. Prva desetogodišnjica rada u novoj školi obilježena je 1988. godine znanstvenim skupom pedagoga SR Hrvatske.

            Nova valorizacija djela i rada Ivana Filipovića u novim demokratskim uvjetima obilježena je u ovoj školi znanstvenim skupom  održanim 1994. godine. Iste godine obilježena je i 100. godišnjica rođenja Antuna Matasovića, poznatoga hrvatskog književnika, rođenog Kopančanina.

            U ovoj je školi 1982. godine održan Prvi susret učeničkih zadruga Slavonije i Baranje, 1987. godine održana je Prva općinska smotra učeničkih zadruga Općine Slavonski Brod, a  Prva smotra učeničkih zadruga Istočne Hrvatske održana je 1997. godine.

            Niz stručnih, znanstvenih i društvenih delegacija posjetilo je ovu školu. Između ostalih i studijska delegacija Japana 1986. godine. U vrijeme Domovinskog rata školu je posjetilo više međunarodnih delegacija, delegacija Hrvata i njihovih prijatelja.

            U ovoj školi i snimljeno je više televizijskih priloga: Mali svijet urednice Nataše Božović 1980. godine, emisija o radnom odgoju u našoj učeničkoj zadruzi 1987., drugi put emisija Mali svijet urednice Ljerke Marinković 1990. godine i 1996. godine emisija Hvaljen Isus moja stara bako urednice Nataše Kalinić Ahačić.    

            O radu škole objavljeno je više monografija: Ivan Filipović učitelj-učitelja 1974., Put do samoupravne socijalističke škole, svi prilozi tiskani u Pedagogiji 1978., Osnovna škola „Ivan Filipović“ Velika Kopanica 1764.-1984., Prosudba djela Ivana Filipovića 1994., Učenička zadruga Osnovne škole „Ivan Filipović“ 1957.-1997 godine.

     Škola je sudjelovala u dva stručno-znanstvena projekta iz područja školskih inovacija: Zakonske inovacije u školskoj teoriji i praksi 1980./81. i  Koncepcija samoupravne škole 1988./89.-1991./92. godine.

            U stručno pedagoškom nadzoru opetovano se o ovoj školi govori kao o uzornoj. Prilikom posjeta ovoj školi 1985. godine, tadašnji sekretar (ministar) za prosvjetu i kulturu dr. Božidar Gagro, između ostalog, zapisao je: „Kako organizacijom odgojno-obrazovnog rada tako i rezultatima koje postiže ova se vaša škola može uvrstiti među uzorne, među one koje mogu i koje trebaju drugima poslužiti za primjer.“

            Niz pojedinaca iz ove škole, kao i Učenička zadruga škole primili su značajna priznanja i nagrade. U školi su kao učenici ili učitelji  djelovali pojedinci koji će kasnije zauzimati visoke stručne i društvene položaje: Ivan Filipović (1823.-1895.), Mijat Stojanović (1818.-1881.), Živko Vukasović (1829.-1874.), Franjo Firinger (1866.-1942.), Antun Matasović (1894.-1986.) i Davorin Bazjanac (1902.-1988.).

            Za očekivati je da će lokalna zajednica, zajednica učenika, učitelja i roditelja i nadalje ulagati dovoljno truda i zajedništva u trajnoj realizaciji preuzete obveze „Vraćajmo dug Ivanu Filipoviću”.

                                                                                        Željko Flidr i Emerik Munjiza

                

   

Priloženi dokumenti:
Ucitelji 1764.-2016.docx

preskoči na navigaciju